U sabahsko vrijeme 7. marta 2006. godine (7. safera 1427. hidžretske godine), u bolničkom apartmanu Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli, prestalo je da kuca srce Kemala Bajramovića, profesora arapskoga jezika u Behram-begovoj medresi u Tuzli. Teška bolest je na taj način okončana, a s njome i ovozemaljski put rahmetlije.

Kemal Bajramović je rođen 11. jula 1962. godine u Gradačcu, od oca Ismeta i majke Safije. Gazi Husrev-begovu medresu je završio 1982. godine, kao jedan od najboljih učenika te generacije. Njegov nemirni duh ga je vodio do nekoliko univerziteta i započetih studija, da bi se skrasio na Šerijatskom fakultetu Jordanskog univerziteta u Amanu. Studiranje u ovoj zemlji je popraćeno borbom s materijalnim neprilikama, jer je, umjesto odmora, raspuste u Bosni provodio radeći, često i teške fizičke poslove, da bi osigurao sredstva za školovanje i izdržavanje porodice.

Okončavanje ovoga studija je prekinuto ratnim dešavanjima. Umjesto diplome i dostizanja visokih akademskih zvanja, okončavanje već apsolviranog studija je prolongirao za cijele četiri godine. Umjesto u januaru 1992. godine, diplomu je dobio četiri godine poslije. To njegovo „diplomiranje“ je trajalo taman toliko vremena koliko je trajala Agresija na BiH i sve ono što je s njome išlo. Uspostavljanje informativnog centra za BiH, a potom i bosanske ambasade u prijateljskom Jordanu je za Kemala Bajramovića značilo četverogodišnji potpuni volonterski angažman, kao i stalnu brigu za bosanske izbjeglice, koji su svoj spas našli u toj zemlji, te za pomoć koja se u Jordanu skupljala za BiH.

Povratak u domovinu ga je doveo u Behram-begovu medresu. Njegovo vanredno poznavanje arapskog jezika je bilo jakim razlogom da ga se angažira na mjestu profesora toga jezika u ovoj Medresi, ali i u ostarivanju brojnih kontakata i korespodencija s prijateljima iz muslimanskog svijeta. U ovoj školi je našao svoje mjesto, a i Medresa je u njemu dobila izvanrednog i predanog profesora, čovjeka nevjerovatne snage i energije, koji je istrajavao u svojoj plemenitoj misiji.

Učenici Behram-begove medrese ga pamte kao osobu koja je bila puno više od profesora stranog jezika. Njegova široka erudicija mu je omogućavala da vrlo često odgovara na raznovrsna pitanja svojih učenika. Očinski pristup učenicima, posebno onima koji su živjeli teško i s ratnim i porodičnim traumama, otvarao je njihova srca i olakšavao nemale tegobe. Njihov profesor je često bio rame za plakanje, ali i čvrsti i uporni njihov korektiv u greškama koje mladost nosi sa sobom. Ova nježna profesorska duša je za učenike uvijek imala vremena i načina da im pomogne, da ih razumije, nasavjetuje i uputi. U Medresi svi pamte njegove razredničke suze na akademiji maturanata, kada je čitao imena onih koji su ostali bez roditelja. Znao je u pola noći porodične prilike svakog svoga učenika, a nerijetko i najdublje tajne.

U profesoru Bajramoviću i njegovi kolege iz Medrese i drugih institucija Islamske zajednice u BiH imali su iskrenoga prijatelja, dobrog saputnika i brižnog i suosjećajnog pomagača u mnogim životnim prilikama. Vesele prirode i vanredne memorije, znao je skoro svačije životne i porodične priče, spreman im uvijek pridodati svoju neku veselu opasku. Posebno je bio brižan u njegovanju bratskih kolegijalnih veza.

Vijest o njegovoj teškoj bolesti je pogodila mnoge njegove kolege, prijatelje i poznanike u Bosni i širom svijeta. Podrška koju je dobivao bila je svakodnevna i stalna. No, Allahov emer je da je njegov ovozemaljski put okončan.

Dženaza-namaz je klanjana u srijedu, 8. marta 2006. godine. Džamija Princa Abdulaha i njen harem u Tuzli bili su premali da prime sve one koji su iz svih krajeva naše zemlje došli na njegov posljednji ovozemaljski ispraćaj. Uz naibu-reisa Islamske zajednice u BiH hfz. Ismet-ef. Spahića, dženazi su prisustvovali brojni drugi zvaničnici iz Islamske zajednice, njegovi kolege muderisi, prijatelji i poznanici. Dženazi su prisustvovali i svi njegovi učenici iz Behram-begove medrese, kao i brojni svršenici ove škole.

Svi su uputili iskrenu dovu Allahu: da mu podari džennetske perivoje i Svoju Milost na Onome svijetu.