Govor direktora Behram-begove medrese Ahmed-ef. Hatunića na akademiji 342. generacije maturanata

Euzu-billahi mineš-šejtanir-radžim

Bismil-lahir-rahmanir-rahim

Elhamdulillahi rabbi-l- alemin, ves salatu ves selamu ala sejjidina muhammedin ve ala alihi ve sahbihi edžmein.

Hvala Allahu Uzvišenom, Gospodaru i Vladaru svih svjetova, neka su Allahovi blagoslovi i mir na sve poslanike i vjerovjesnike. Neka su Allahovi blagoslovi i mir na pečata svih poslanika i vjerovjesnika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve drugove.

Poštovani izaslaniče reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH, direktore Uprave za nauku i obrazovanje Rijaseta IZ u BiH,  Ibrahim-ef. Begoviću, uvaženi muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazloviću, direktori i profesori medresa u Bosni i Hercegovini, glavni imami i imami, cijenjeni premijeru vlade Tuzlanskog kantona Jakube Suljkanoviću, uvažena pomoćnice ministra  obrazovanja nauke, kulture i sporta u vladi TK Mersija Jahić, poštovani direktori i profesori  srednjih škola s područja Tuzlanskog kantona, poštovani vakifi, prijatelji i gosti Behram-begove medrese, cijenjeni roditelji maturanata i maturantica, dragi maturanti i maturantice es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Pri kraju ove 391. nastavne godine od vremena kada brojimo godine Behram-begove  medrese Uzvišenom se zahvaljujemo na njegovim darovima i podršci koju joj daje kao Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih i Koji posjeduje sva znanja i riznice raznolikih i mnogobrojnih blagodati.

Iz svoga apsolutnoga i potpunoga znanja i neizmjernih izvora Svojih dobara Uzvišeni nam je i ove godine darovao intelektualne i organizacione mogućnosti koje su još jednu generaciju učenika i učenica Behram-begove medrese u Tuzli, Njegovom voljom i pomoću, dovele do kraja njihovoga medresanskoga puta.

Time njihovo učenje ne prestaje već se nastavlja krećući se zajedno s njima iz faze u fazu, godine u godinu, te iz jednoga u drugo dragocjeno iskustvo i spoznaju jer se proces obrazovanja čovjeka nikada ne završava već on uči i stiče znanja, iskustva, vještine i ispravne navike sve dok u njemu ima života.

Znanje i spoznaja su nešto što čovjeka čini drugačijim i povlaštenijim u odnosu na druga stvorenja i druge ljude zato što nisu isti oni koji znaju i oni koji ne znaju i zbog toga što će Uzvišeni na visoke stepene uzdići one kojima je dato znanje.

Islam jasno i otvoreno proklamuje obaveznost obrazovanja što je osnova pokornosti Bogu i vjerovanja u Njega, jer kako drugačije nego putem znanja spoznati Boga i kako mu se pokoravati i obožavati Ga a da prije toga to nismo naučili.

S druge strane životna stvarnost svakoga vremena, a savremenoga posebno, ukazuje nam na znanje i obrazovanje kao pretpostavku civilizacijskog i tehnološkog razvoja iz kojih proizilazi materijalni prosperitet čovječanstva putem kojeg čovjek postiže lakši i ugodniji život prema kojem se po svojoj prirodi kreće.

Primjenjujući prvu kur’ansku naredbu kazanu čovjeku Čitaj, uči u ime svoga Gospodara, postižu se zadovoljstva i sreća ovoga i budućega svijeta. Na imperativu učenja i čitanja opstoji ljudski ovosvjetski uspjeh dok onosvjetski uspjeh, koji je uz to još i vječan,  počiva na svijesti o Bogu u čije ime čovjek izgovara riječi, pravi korake te gradi i uljepšava planetu na kojoj živi.

Samo čvrsta povezanost između znanja i svijesti o Bogu kao Gospodaru svjetova i darovatelju svih vrijednosti koja ljudska bića upućuje na put činjenja dobra i vrline može čovjeku obezbjediti trajno zadovoljstvo. Znanja i svijesti o Bogu često nedostaje čovjeku današnjice  na Istoku i na Zapadu, što ga čini nevoljnikom uprkos mnogobrojnim mogućnostima i  materijalnim dobrima koja ga okružuju.

Behram-begova medresa u Tuzli stoljećima i godinama svoga djelovanja nastoji u mlade generacije utkati znanje i odgoj te duboku svijest o Bogu praveći čvrste spojeve između znanja i odgoja, materijalnih postignuća i duhovnih uzdizanja, modernosti i tradicije našega naroda poštujući sve njihove pripadnosti: pripadnost vjeri, narodu, domovini, gradu, selu, evropskom kontinentu i cjelokupnom svijetu.

Pred nama je 342. generacija maturanata i maturantica kao jedna u nizu onih koje su svojim kvalitetom nastavile graditi stazu uspjeha, lijepoga ponašanja, marljivosti i odgovornosti ostavljajući sve to što su baštinile i posjedovale u emanet budućim generacijama koje će stasavati i nadolaziti u budućnosti. Siguran sam da su svjesni svoje obaveze da drugima i onima koji će dolaziti poslije njih trebaju ostaviti oporuku uspjeha i oporuku dobra, što je vjerovatno najznačajnija zadaća koju stariji trebaju ostavljati onima koji su mlađi i koji dolaze poslije, slijedeći kur’ansku poruku i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio.

Ovih 119 mladića i djevojaka koji danas zatvaraju jednu od svojih životnih stranica vrijedno su radili tokom posljednje četiri godine i postizali mnogobrojne uspjehe čime su postajali ponos svojih roditelja i škole koju su pohađali.

U posljednjih pola godine svoga školovanja bili su prvi iz arapskog jezika na nivou medresa IZ u BiH, prvi iz engleskog, treći iz bosanskog jezika, prvi iz geografije na nivou kantona. Bili su dio medresanske ekipe iz fizike koja je u ovoj godini postigla do sada nezabilježene uspjehe, dva prva mjesta iz dvije grane fizike te 2. 3. i 4 mjesto iz treće na nivou kantona čime su postigli pet plasmana na federalno takmičenje iz ove nauke. Radovali smo se njihovim uspjesima iz matematike, debatnim takmičenjima, projektu građanin, takmičenjima iz engleskoga jezika i njegovih disciplina i vještina.

Maturanti ove generacije nastavili su nizati sportske uspjehe i u tome su nadišli sve svoje prethodnike: prvi na sportskim susretima obrazovnih ustanova IZ, prvi u fudbalu na Gradskom nivou, prvi iz košarke, odbojke, prvi na olimpijadi srednjoškolaca BiH u fudbalu, košarci, te drugi u stonom tenisu i uvijek među prvima na atletskim takmičenjima širom Bosne i Hercegovine.

Ponosni smo na dramu Behram-beg koju su izveli većinom maturanti i maturantice 342. generacije u Sarajevu, Tuzli, Brčkom, Bratuncu, Gračanici i Srebreniku. Nastupili su mnogo puta kao članovi hora, te recitatorske i dramske sekcije, istakli se u pisanju u školskom listu Misak i u drugim vanastavnim aktivnostima.

Pored svega navedenoga želim naglasiti da su nas učenici i učenice ove generacije smjerno slušali, izvršavali sve pred njih postavljene obaveze i više od toga, te da nama i svojim roditeljima nikada nisu uzrokovali dodatne brige ili bilo kave neugodnosti. Na tome im čestitamo!

Njihova poruka upućena nama, svim budućim generacijama i javnosti, a koja je ujedno i njihov odabrani životni moto, jeste popravljanje stanja, poboljšavanje i reforma stanja u društvu koje je sadržano u kur’anskom ajetu: jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.

Nadamo se da niko od njih nikada neće zaboraviti na taj izabrani životni moto obnove stanja i zasijavanja sjemenja dobra na svakome mjestu do kojeg dosegnu njihova stopala i do kojeg budu dopirali njihovi pogledi. S druge stane, mi kao njihovi učitelji i roditelji trebali bi da u još većoj mjeri slijedimo put vlastite obnove i poboljšanja stanja u društvu da bi ga budućim generacijama ostavili u još boljem stanju od onoga u kojem smo ga zatekli. To je naša obaveza i naš emanet koji trebamo ispuniti u životu na ovome svijetu.

Naš učiteljska poruka upućena njima u ovome svečanome danu jeste da čuvaju sve naše emanete, svete i važne stvari i da budu drugima primjer i svetionik prema kojem će se kretati i na koje će se u dobru ugledati.

Prvi emanet nad kojim ovi mladi ljudi trebaju da bdiju jest emanet vjere i vjerovanja kao nečega što je najdragocjenije u životu čovjeka i što je zalog uspjeha i sreće na oba svijeta.

Drugi emanet jeste emanet vrline i moralnih vrijednosti putem kojih će sačuvati svoje dostojanstvo, ugled i uzdići se do najviših duhovnih  i ljudskih visina.

Treći, četvrti, peti i šesti emanet jesu emaneti njihove pripadnosti i njihovoga identiteta što trebaju voljeti, poštovati i čuvati kao nešto vrijedno i dragocjeno u svojim životima. To su: porodica kao temeljna ćelija društva, to je naš bošnjački časni narod, domovina Bosna i Hercegovima, te Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini. Nikada ne zaboravimo ko smo, šta smo to mi i odakle smo ponikli. Nikada ne zaboravimo mjesto kojem pripadamo, jer pojednici koji to zaborave ostaju izgubljeni u vremenu i prostoru i postaju nevoljnici savremenog doba kojima sve njegove blagodati ne donose nikakve koristi zbog toga što se poput izgubljenih ljudi ili zalutalih lađa kreću u krug ne znajući ni svoj početak ni svoj kraj.

Naša porodica, narod, zemlja nisu ni najveći niti najsnažniji ali im pripadamo sa svim svojim bićem i ostat ćemo ustrajni i uporni u svome ostanku ovdje te želji i nastojanju da sve što je oko nas popravljamo nabolje, svojim vlastitim rukama i uz pomoć Uzvišenoga Allaha kod kojega su riznice snage, moći i svega onoga što se nalazi na nebesima i na Zemlji.

Islamska zajednica putem svojih džemata i ustanova predstavlja suštinu našega bošnjačkoga bića koja naš narod desetinama godina mudro vodi nastojeći sačuvati njegovu vjeru, identitet, ugled i vrijednosti koje je godinama baštinio. Siguran sam da će joj učenici i učenice ove generacije ponosno pripadati, da će je čuvati i bdjeti nad njom kao čuvarom naše kolektivne svijesti o sveukupnom dobru i ispravnom smislu života.

Ova 342. generacija maturanata i maturantica Behram-begove medrese stasala je pod budnim okom svojih profesora, razrednika i odgajatelja, koji su zasigurno ostavili duboke tragove u njihovom odrastanju, odgoju i obrazovanju. Koristim se ovom prilikom da svima njima čestitam, zaželim im mnogo uspjeha i zazovem blagoslove Uzvišenoga na sve njih.

Ovo je veliki dan za roditelje učenika i učenica ove generacije Behram-begove medrese. Oni su bili nezamjenjivi činilac razvoja njihove ličnosti i njihovog usmjerenja prema školi koju su pohađali. Njima upućujem posebne čestitke, zahvaljujem im se na povjerenju koje su nam ukazali i molim Uzvišenoga da im u njihovoj djeci podari radost, spokojstvo i zadovoljstvo.

Na samome kraju, upućujem iskrene čestitke našim dragim učenicima i učenicama, maturantima i maturanticama, učeći hajr-dovu Uzvišenom  da bdije nad ovom 342. generacijom i da njihove životne puteve obaspe uspjesima, srećom i blagodatima.

Hvala vam!

Es-selamu alejkum!

(Tuzla, 14. april 2018. godine)