DOI: https://doi.org/10.58584/2490-3752.2015.1.1.105
Autor
Mr. Admir Muratović
Sažetak
Akcent ili naglasak znači isticati jedan slog u riječi jačinom i visinom u odnosu na ostale slogove, dok je akcentuacija ili prozodija (< grč. prosodia = naglašavanje) dio nauke o jeziku koja predstavlja sve osobine naglašenih, ali i nenaglašenih, slogova, te odnose među njima. U savremenome bosanskom jeziku postoje četiri vrste akcenta: kratkosilazni, kratkouzlazni, dugosilazni i dugouzlazni. U ovome radu analizirali smo najizraženije prozodijske karakteristike govorā učenika Behram-begove medrese, koji dolaze iz raznih krajeva našega kantona, pa i šire. Prema tome, oni svojim govorom uglavnom predstavljaju karakteristike govorā cjelokupnog stanovništva mjestā iz kojih dolaze. Određeni broj grešaka registriranih u njihovim govorima vezan je za gotovo cijeli naš kanton; posebno njegov ruralni dio, dok su neke greške vezane samo za neka mjesta. Primijećeno je da su akcenatske pogreške, te općenito jezičke greške, više zastupljene kod učenika nižih razreda nego kod starijih učenika. Posebna zasluga za to pripada kvalitetnim predavanjima iz predmeta Bosanski jezik i književnost, te uspješnom radu mnoštva sekcija u sklopu vannastavnih aktivnosti: Žurnalistička sekcija, Recitatorska sekcija, Prevodilačka sekcija, Debatna sekcija itd.
Ključne riječi
medresa, akcent, naglasak, akcentuacija, prozodija, intonacija, slog, enklitike, proklitike, akcenatski dubleti