DOI: https://doi.org/10.58584/2490-3752.2022.8.7.25
Autor
Saudin Gobeljić
Sažetak
U radu koji je pred nama apostrofirali smo veliku važnost muslimanske teologije religija, odnosno klasične muslimanske teološke paradigme za razvoj bosanskomuslimanske teologije religija. Važno je napomenuti kako smo uz neophodnu kontekstualizaciju samih sadržaja ukazali i na postojanje i nastajanje mnogolikih konfliktnih paradigmi u postmodernom vremenu, smatrajući kako je izlaz u holističkoj viziji i percepciji, drugog i drugačijeg, naslonjenoj na klasičnu muslimansku teološku paradigmu, a što predstavlja prijeku potrebu ovovremenitoga homo viatora, odnosno homo bosniacusa. Konsekventno tome, bavili smo se pitanjem važnosti i utjecaja klasične muslimanske paradigme religijskog pluralizma na dijaloške stavove i kulturu dijaloga bosanskohercegovačkih autora. Naposljetku smo istražili da li je i kako je moguće na temelju pomenute paradigme, a posredstvom intertekstualne dijaloške forme, gledajući u perspektivi, ostvariti intenzivan, konkretan i teološki korektan izlet u sadržaj drugih religijskih tradicija, a da se ne pređe rubikon.
Ključne riječi
klasična muslimanska teološka paradigma, bosanskomuslimanska teologija religija, intertekstualni dijalog, holistički pristup.